Odgovori na pitanja za Dnevni list „DAN“.
1. Da li je po vama to tijelo opravdalo svrhu postojanja i koje su vase preporuke?
U trenutku kada je nastala Komisija za sprječavanje sukoba interesa, ova oblast nije bila dovoljno ni adekvatno zakonski pokrivena, tako da je samo osnivanje ovog tijela i usvajanje Zakona o konfliktu interesa (2004) značilo napredak. Međutim, usvojeni zakoni, kao ni ovlašćenja data ovoj instituciji, nijesu omogućili da se postignu neki značajniji rezultati na polju borbe protiv političke korupcije i suzbijanja konflikta interesa.
Ograničenost zakona, nedovoljan stepen političke nezavisnosti i slabi kapaciteti ove institucije su glavni uzroci za neuspjeh. Iako je zakonski okvir izmijenjen već dva puta, još uvijek ostaju značajni propusti, koji će uticati na efektivnost primjene. Ove slabosti izmijenjenog zakona se uglavnom odnose na produženje rokova koji su postavljeni funkcionerima za dostavljanje informacija, slabe garancije za primjenu sankcija, nesrazmjernost novih ovlašćenja koja su data Komisiji i njenih kapaciteta da ta ovlašćenja sprovodi. Jedan od velikih problema je takođe i neadekvatnost kriterijuma za imenovanje predsjednika komisije i njenih članova.
Međutim, uprkos brojnim slabostima, neophodno je istaći da je Komisija za sprječavanje sukoba interesa ulagala napore da na što transparentniji način sprovede ovlašćenja koja su joj data, u skladu sa sopstvenim kapacitetima. Jedan od pozitivnih primjera je i baza podataka javnih funkcionera, urađena u saradnji sa CEMI-jem, koja godinama daje mogućnost medijima i civilnom društvu da pristupe značajnim informacijama i da otvaraju slučajeve političke korupcije.
Za unaprjeđenje rezultata u ovoj oblasti je neophodno ojačati primjenu sankcija, unaprijediti koordinaciju institucija, a implementaciju zakona povjeriti tijelu koje bi bilo politički i funkcionalno nezavisno, sa jakim ovlašćenjima i sa većim kapacitetima - osposobljenim da vrše administrativnu istragu.
Kao što smo više puta isticali, smatramo da bi osnivanje jedinstvenog tijela, koje bi imalo finansijsku, funkcionalnu i političku nezavisnost, specijalizovane kadrove i adekvatna sredstva za rad, u kombinaciji sa većim zakonskim ovlašćenjima i proširenjem nadležnosti na kontrolu konflikta interesa, prevenciju korupcije i kontrolu finansiranja političkih partija, bilo neophodan prvi korak za postizanje opipljivih rezultata u borbi protiv političke korupcije.
2. Prijeti li uzalud kaznama prema onima koje krse Zakon predsjednik Komisije, jer po Zakonu ne dobija povratne informacije od organa u kojima funkcioneri rade, a za koje je podnijet zahtjev za razresenje?
Prethodni Zakon o sprječavanju sukoba interesa je predviđao dvije vrste sankkcija: novčane sankcije i razrješenje. Dok su se novčane sankcije većinom sprovodile, neznatan broj izrečenih sankcija koje su predviđale razrješenje, je zaista i sproveden. Naime, organi koji su bili zaduženi da sprovedu ove sankcije, nisu davali nikakve povratne informacije Komisiji za sprječavanje sukoba interesa o njihovom izvršenju.
Usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa, predviđaju se nove vrste sankcija kao što je suspenzija i disciplinske mjere, međutim i dalje nije adresiran problem sprovođenja ovakvih sankcija. Ovaj problem, u velikoj mjeri, obesmišljava kaznene odredbe i dovodi u pitanje primjenu i efikasnost cijelog zakona.
Ana Selić
