Povodom usvojenog Nacrta Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala za period 2010-2014
Centar za monitoring ne prihvata u cjelosti tekst treće verzije Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala za period 2010-2014. Cjelokupan tekst sadrži brojne nedostatke, koji dovode u pitanje kvalitet i svrhu Strategije. Zbog profesionalnog integriteta, ne možemo prihvatiti dio Strategije, koji se odnosi na finansiranje političkih partija i izborni proces. Ovaj dio je u prvoj verziji dokumenta bio jedan od priloga naše organizacije, a nakon usvajanja od strane Vlade i javne rasprave, u kojoj nisu uvaženi brojni prilozi koji su zahtijevali njegovu izmjenu, ne predstavlja mnogo više od političke reklame. Nakon četvrte verzije ovog dokumenta, koju će donijeti Vlada Crne Gore, CEMI će se odrediti i prema ostatku teksta.
Nakon 45 sjednica Međuresorske radne grupe za pripremu Strategije pripremljena je treća verzija Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, koja će proći još jednom kroz proces odobravanja od strane Vlade. Do sada su postojale tri verzije a sada se očekuje da Vlada preradi postojeću, te da dobijemo četvrtu, moguće konačnu verziju.
Prva verzija je bila predmet konsenzusa 12 predstavnika Vlade i državnih institucija i 2 predstavnika NVO sektora. Ova verzija je prošla kroz stručnu reviziju međunarodnih eksperata koje je angažovao OSCE, a takođe je bila predmet i analize eksperata Evropske komisije, tako da se njihovi komentari odnose upravo na taj tekst. Međutim, tekst koji je upućen EK nije tekst nacrta koji je Vlada izmijenila, već prva verzija koju su podržali svi članovi Radne grupe.
Usvojeni Nacrt, odnosno druga verzija, nije sadržao ključne probleme koji su identifikovani u toku dugotrajnog rada Radne grupe, za razliku od prvog prijedloga Strategije, koji je sadržao osnovna problemska područja, opis stanja u tim područjima i najprimjerenije ciljeve za rješenje postojećih problema. Međutim, Vlada je ocijenila da je potrebno analizu stanja suziti na pohvalu sprovedenih reformi, dok su problemi istaknuti u prijedlogu Radne grupe isključeni iz teksta Strategije ili „upakovani“ u nedovoljno jasne formulacije. Učešće civilnog sektora u pripremi teksta je poslužilo samo kao ukras, kako bi se dao legitimitet dokumentu koji predstavlja političku deklaraciju Vlade.
Na ovaj način se obesmislio rad Radne grupe, uklonila rješenja oko kojih je postignut konsensus civilnog društva i predstavnika državnih institucija i doveo se u pitanje autoritet međunarodnih eksperata koji su ocijenili tekst prijedloga Strategije kao „vrlo kvalitetan“. Usvajanje ovog teksta je pokazalo da je Vladi Crne Gore bilo bitnije da dobije političke poene pred međunarodnom zajednicom, nego da usvoji kvalitetan dokument kojim bi se mogli efikasno boriti sa korupcijom. Za razliku od članova Vlade koji su prekrojili prvobitni tekst, smatramo da bi najbolji iskaz političke volje Crne Gore da se kao država obračuna sa korupcijom i organizovanim kriminalom bilo usvajanje strategije do koje su jednoglasno došli predstavnici Vlade i nevladinog sektora unutar Radne grupe. Umjesto toga Vlada se opredijelila za oštru reakciju prema svojim predstavnicima u Radnoj grupi, odbila najveći dio teksta i poslala poruku Evropskoj uniji i javnosti da ne želi da prizna stvarno stanje ovih problema. Na ovaj način, od strane pojedinih ministara je ugrožena dinamika sticanja statusa kandidata, jer je Vlada u slučaju najosjetljivijeg pitanja koje apostrofira EU pokazala namjeru da ne želi, još uvijek, da preduzima odlučne akcije na suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala.
Radna grupa je nastavila sa održavanjem sjednica u toku trajanja javne rasprave, kako bi integrisala komentare Evropske komisije, koji su bili napravljeni na inicijalni tekst strategije, usvojen od strane Radne grupe, kao i ostale komentare napravljene na usvojenu verziju nacrta Strategije. Nacrt Strategije usvojen od Vlade, do sada nije proslijeđen Evropskoj komisiji. Apsurdno je da je Radna grupa završila svoj rad prije nego što je zvanično završena javna rasprava, odnosno na dan završetka, pa kako smo informisani od predstavnika drugih nevladinih organizacija, nije ni mogla da razmatra sve pristigle komentare. Umjesto toga to će, nadamo se, kako nam je rečeno uraditi Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave.
Pored ovih kontroverzi, primijećena je značajna promjena u radnoj dinamici MRG. Naime, članovi koji su izglasali prvi prijedlog Strategije, sada su odbijali da vrate inicijalna rješenja u tekst, bez argumentovane rasprave. Očigledno je da je politička volja Vlade postala dovoljan argument kojim su predstavnici institucija mogli da brane novi narct Strategije („zašto da vraćamo taj tekst kad će ga oni ponovo izbrisati“) . Umjesto konstruktivnog dijaloga koji je do sada karakterisao sjednice Radne grupe, sa strane predstavnika institucija zauzet je prilično nefleksibilan stav po pitanju promjene nacrta koji je usvojila Vlada i njegovog usklađivanja po pristiglim prijedlozima.
Produkt ovakvog odbijanja, je prilično manjkav tekst Strategije, kome nedostaju jasno definisani problemi, a sa druge strane je pretrpan inspirativnim izjavama kojima je mjesto u govorima, a ne u strateškom dokumentu (kao što je: „Fer i demokratski izbori osnova su svakog demokratskog političkog sistema.“). Nešto od inicijalnih rješenja je vraćeno u izmijenjenom obliku, ali nije sigurno da će opstati naredno razmatranje od strane Vlade.
Uzevši u obzir gorenavedeno, smatramo da je neophodno, zbog profesionalnog integriteta, ogradimo od pojedinih dijelova Strategije koja će biti usvojena. Imamo brojne zamjerke na tekst u skoro svakoj oblasti, ali iznosimo izdvojeno mišljenje na oblast „Finansiranje političkih partija i izborni proces“, jer je to bio jedan od niza djelova koje je Centar za monitoring pripremio, a Radna grupa inicijalno usvojila.
Ne prihvatamo tekst koji stoji u trećoj verziji Narcta Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, a koji glasi:
„Fer i demokratski izbori osnova su svakog demokratskog političkog sistema. Crna Gora je postigla značajan napredak u oblasti izbornog zakonodavstva i njegovoj primjeni u praksi, odnosno dostignutom stepenu demokratske zrelosti crnogorskog društva, što je potvrđeno u prethodnim ocjenama ODIHR i drugih organizacija o poštovanju međunarodnih standarda u sprovođenju fer i demokratskih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori (2006, 2009). Posvećena daljem unapređenju izbornog procesa, Crna Gora će i dalje pažljivo pratiti i sprovoditi preporuke date u izvještajima ODIHR-a.“
koji je umetnut u Strategiju nakon što je izbrisan inicijalni tekst:
„Postojećim pravnim okvirom nije obezbijeđeno usaglašavanje rada Državne izborne komisije sa međunarodnim standardima sadržanim u dokumentima ODHIR-a, u smislu uspostavljanja nezavisne institucije sastavljene od profesionalaca, čiji sastav i ustrojstvo će garantovati nezavisnost u odlučivanju od izvršne vlasti i političkih partija. Rješenje prema kome je ovlašćenje za nadzor nad sprovođenjem zakona u oblasti finansiranja političkih partija, izbornih kampanja povjereno organu uprave – Ministarstvu finansija se pokazalo neodrživim u praksi. “
Obrazloženje: Crna Gora još uvijek nema izborni proces koji zadovoljava međunarodne standarde i to je konstatovano u svim dokumentima relevantnih međunarodnih organizacija, kao i u izvještajima Evropske komisije. U Izvještaju o napretku iz 2009, je konstatovano da „Dalji napori su potrebni da bi osigurali potpunu odvojenost između države i partijskih struktura, kao i da bi bila osigurana transparentnija raspodjela poslaničkih mjesta. Novi Zakon o državnoj imovini daje okvir koji osigurava jasnu podjelu između državnih i partijskih resursa, uključujući izborni proces, ali tek treba da bude implementiran.“ Takođe, konstatovano je da Crnoj Gori još uvijek nedostaje „jaka i nezavisna nadzorna institucija koja bi provjeravala izvještaje o imovinskom stanju i finansiranju političkih partija“.
U Crnoj Gori ne postoji nezavisna i profesionalna istitucija koja kontroliše sprovođenje izbora. Naime, kriterijumi za izbor članova Državne izborne komisije nijesu jasno definisani, a prioritet je dat partijskoj pripadnosti. Kriterijumi za izbor članova DIK-a i ustrojstvo ove komisije su definisani kroz svega tri člana Zakona o izboru odbornika i poslanika. Ovim zakonom je predviđeno da članovi Komisije moraju biti diplomirani pravnici, dok dalje kvalifikacije u smislu radnog iskustva i nivoa stručnosti nisu definisane.
Drugi problem u radu Državne izborne komisije je vezan za kontinuitet. Naime, ovo tijelo je tek u aprilu 2010. dobilo prvog zaposlenog, profesionalizacijom pozicije Predsjednika. Do tada, DIK nije imao stalno zaposlenih službenika. Na ovaj način je onemogućeno kontinuirano djelovanje ove institucije i ispunjavanje njenih obaveza predviđenih Akcionim Planom. Podsjećamo, da je Državna izborna komisija jedino tijelo koje nije ispunilo ni jednu od mjera predviđenih Inoviranim akcionim planom za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Treći problem kod rada komisije je nedovoljna transparentnost u dodjeli sredstava za rad komisije. U međuizbornom periodu ova sredstva iznose oko 150€ po članu, dok u vrijeme izbora Komisija sebi dodjeljuje naknade koje iznose i do 7 000 €.
Obzirom na ovakve činjenice, nemoguće je da podržimo kompletan tekst Strategije a da ne dovedemo u pitanje ne samo našu stručnost, nego i mogućnost logičkog razmišljanja uopšte.
Nakon sljedećeg razmatranja nacrta Strategije od strane Vlade i četvrte verzije ovog dokumenta, odredićemo da li prihvatamo ostatak teksta, ili da istaknemo da je kompletan dokument potpuno neprihvatljiv od strane predstavnika civilnog sektora.
