Umjesto da je Crna Gora dobila ozbiljan Akcioni plan, koji je proistekao kao proizvod rada međuresorne radne grupe – suočili smo se sa kompromitacijom kompletnog procesa koji ima za rezultat izradu i usvajanje strateških dokumenata za borbu protiv korupcije koji, u značajnom dijelu, obiluju propagandno deklarativnim sadržajem.
Usvajanje Strategije i Akcionog plana, po ubrzanom postupku, isključivanjem nevladinih organizacija iz procesa, pokazatelj je zatvorenosti vlasti za bilo kakve sugestije koje se ne poklapaju sa njihovom zvaničnom retorikom. Ignorisane su, dominantno, sugestije međunarodnih eksperata, Evropske komisije, stavovi civilnog društva i predstavljen je još jedan deklarativni dokument koji će ostati, velikim dijelom, mrtvo slovo na papiru. Ovaj plan, najvećim dijelom, umjesto ključnih mjera za suzbijanje korupcije, sadrži grubo nabacane političke proklamacije i set propagandno-preventivnih aktivnosti. Članovi radne grupe, imenovani od strane ministra unutrašnjih poslova, sa mandatom za izradu Akcionog plana, za njegovo postojanje su saznali iz medija.
Ne iznenađuje namjera da se usvoje strateški dokumenti prije izrade izvještaja o napretku, odnosno o prihvatanju crnogorske kandidature, ali se isto moglo ostvariti uključivanjem onih koji odlučuju u rad radne grupe, a ne stvaranjem paralelne radne grupe, dok zvanična simulira proces. Poslata je krajnje loša poruka, da zvanična Podgorica nije zainteresovana za istinski napredak u procesu pridruživanja, već samo za prelazak na višu formalnu stepenicu.
Umjesto stvarne promjene, stvarnog napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, ovaj proces se pretvara u ono što možemo nazvati «fasadnom borbom protiv korupcije», koja obiluje brojnim simulacijama, i bjekstvom od suočavanja sa alarmantnim stanjem.
Politička volja za borbu protiv korupcije se ne iskazuje političkim pamfletima već objektivnim sagledavanjem stanja, kreiranjem efektivnih mjera za borbu i oštrim obračunom sa nosiocima kriminalnih aktivnosti.
Akcioni plan, kojim su trebale biti predviđene ključne aktivnosti usmjerene na suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala za naredne dvije godine, donešen je u svega sedam dana po zaključenju javne rasprave o tekstu Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Za ovo vrijeme nije bilo moguće donijeti bilo kakav kvalitetan strateški dokument, o čemu svjedoči i tekst Akcionog plana, koji čak nije usaglašen ni sa samom Strategijom. Najbolji primjer kvaliteta ovog dokumenta je oblast sporta, koja se nalazi u naslovu poglavlja dijela Akcionog plana, ali ne postoji ni jedan cilj ni mjera koja je povezana sa njim – čak ni ciljevi iz Strategije koji tretiraju ovu oblast nijesu prenešeni u Akcioni plan.
Jedina stvar vezana za Akcioni plan koja je bila usaglašena na radnoj grupi je matrica akcionog plana, koja je bila znatno unaprijeđena u odnosu na prošlu, jer je imala jasno određen vremenski okvir za početak i kraj sprovođenja planiranih mjera, indikatore procesa i rezultata. Međutim, zbog nedostatka vremena ili zbog nedostatka volje da se usvoji matrica po kojoj bi se jasno mogao ocijeniti stepen sprovedenosti planiranih mjera – jednostavno je preuzeta matrica od prethodnih godina koja omogućava puko kvantitativno vrijednovanje sprovedenih aktivnosti.
Radna grupa, kojoj je ministar unutrašnjih poslova dao mandat da kreira Akcioni plan, nije bila upoznata sa paralelnim djelovanjem na izradi ovog plana, već su članovi ovog tijela, makar dio njih, o postojanju i usvajanju ovog dokumenta obaviješteni putem medija.
Jasno je da Evropske integracije predstavljaju prioritet Crne Gore, ali je nažalost još jasnije da Vlada namjerava da ostvari ovaj prioritet izgradnjom Potemkinovih sela, a ne zahtijevanim reformama. Crna Gora je imala odličnu priliku da nauči na greškama Bugarske i Rumunije, o tome kakav efekat izazivaju „fasadne reforme“, ali je njena vlast ove greške shvatila kao uspješan recept pridruživanja EU, koga se treba pridržavati. Ovakvo djelovanje predstavlja ozbiljno potcjenjivanje institucija Evropske unije i kockanje sa sudbinom Crne Gore.
Jasno je da ovakav čin Vlade, između ostalog, predstavlja i demonstraciju moći izazvanu burnim reakcijama civilnog društva na izmijenjen tekst Strategije. Pošto je propao pokušaj da se Strategiji obezbijedi odrednica „stvorena uz učešće i podršku civilnog sektora“, Vlada je odlučila da, po principu „jer nam se može“ bez daljih objašnjenja potpuno isključi civilni sektor iz izrade Akcionog plana.
